Home Mail

Virtualno srce

Poziv za pomoć
Tomica Bajsić (1968.) – pjesnik (dobitnik Goranove nagrade za zbirku pjesama "Južni Križ"), prevoditelj i bivši student Likovne akademije u Zagrebu, dragovoljac domovinskog rata (3 puta ranjavan, 70% ratni invalid), suprug akademske slikarice Ivane i otac troje male djece.

Hrvatski umjetnici u subotu su kulturnim programom u zagrebačkom klubu "Močvara" podržali obitelj pjesnika Tomislava Bajsića, koja traži da se točno utvrdi kako je Bajsić ozlijeđen dok je bio u pritvoru karlovačkoga Okružnog zatvora.

Dragovoljcu Domovinskog rata i pjesniku Tomislavu Bajsiću (1968.), koji je krajem siječnja pritvoren zbog sumnje da je sudjelovao u međunarodnom krijumčarenju oružja, pozlilo je u noći 10. lipnja u pritvoru karlovačkoga Okružnog zatvora. Kad je prevezen u bolnicu, utvrđeno je da ima teške podljeve na glavi i prsima te je priključen na respiratorni uređaj. U komi je proveo više od 40 sati, a obitelj je za slučaj saznala tek drugog dana. Po mišljenju liječnika, te su ozljede mogle nastati zbog pada prilikom epileptičnog napadaja ili prijevoza u bolnicu, no Bajsićeva supruga izjavila je kako sumnja u objašnjenje zatvorske uprave da je uzrok tome epiletični napadaj. Vjeruje da je njezin suprug u zatvoru bio izložen psihičkoj torturi i da su mu se kršila temeljna ljudska prava.

Danas, tri tjedna nakon nesretnog događaja, Tomislav je još uvijek na odjelu intenzivne njege u KBC "Dubrava", a obzirom na njegove teške tjelesne i psihičke povrede, liječnici predviđaju dug oporavak. Uzrok događaju je i dalje nepoznat!

Podršku obitelji Bajsić dali su zagrebački glumci Urša Raukar, Vili Matula, Rene Medvešek, Sreten Mokrović i Vedran Mlikota. Raukar i Matula izvijestili su nazočne da su već poslali pismo vezano za taj slučaj Uredu predsjednika Republike Hrvatske, predsjednici saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Đurđi Adlešić i Ministarstvu pravosuđa.

Hrvatski pisci Edo Popović, Miljenko Jergović, Borivoje Radaković, Kruno Lokotar i Roman Simić također su ukazali na sumnju da su u slučaju Bajsić kršena ljudska prava, ističući kako su protiv kršenja ljudskih prava u Hrvatskoj.

Likovnjaci Ivan Kuduz, Simon B. Narath, Ivona Končica, Ivan Matušić Klif, Damir babić, Davor Pavelić, Denis Krašković, Jasenko Rasol, Kristina Babić i drugi pridružili su se svojim glazbenim prijateljima koje predvode Darko Rundek i bend, Psihomodo Pop, Jasna Bilušić i Saša Nestorović, Mance i "The Zimmermans" i pružili podršku protiv kršenja ljudskih prava.

Želite li i vi pomoći Obitelj Bajsić svoje dobrovoljne priloge možete uputiti na žiro račun:

Zagrebačkog glumačkog studija
30105-678-100340 uz poziv na broj 2001-T.B.
uz svrhu doznake: za pomoć obitelji Tomislava Bajsića





Preneseno iz Nedjeljne dalmacijeod 2. veljače 2001. godine

TRENDOVI
TKO JE PJESNIK TOMICA BAJSIĆ, UHAPŠEN POD OPTUŽBOM DA
JE ŠVERCAO DROGU I ORUŽJE S PUKOVNIKOM ZULUOM I KOMPANIJOM

TOMICA JE ČUĐENJE U SVIJETU


Sin poznatog dramatičara Zvonimira Bajsića (1925.-1987.) nije se previše družio s mlađim piscima i kritičarima - studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti i navodno je sjajan grafičar. Već je objavljeno da je bio dugo u HV-u i da boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja, a da u svakom slučaju nije riječ o običnoj osobi, svjedoči i njegova (avan)turistička agencija Wolf Academy prezentirana na istoimenoj web stranici

Bajsić je velika nada hrvatske poezije, možda najveća - njegove su pjesme među najboljim literarnim stranicama o Domovinskom ratu uopće. Trebao je otići u zatvor da bismo to shvatili: prema nekim informacijama iz zagrebačkih knjižara njegova nagrađena zbirka "Južni križ" sada se dobro prodaje


Piše: Nenad RIZVANOVIĆ

U neko davno doba pjesnici su bili napredna čeljad: podizali su revolucije, putovali u nepoznate krajeve, eksperimentirali s novim religijama i drogama te - da ne zaboravimo - pisali moćnu literaturu. Tko barem jednom u životu nije poželio biti dio tog blistavog svijeta? Ni u Hrvatskoj nije bilo drugačije, čak je i ovdje bilo razdoblja kada su pjesnici bili živopisna i zanimljiva stvorenja. Ali vremena se mijenjaju, i to - kao što je poznato - (pre)brzo. Više od deset godina mrtvi su i posljednji veliki pjesnici 20. stoljeća (poput Raymonda Carvera), a proza i esejistika su odavno zauzeli tron literature. U međuvremenu i pjesnici su postali nešto drugo - tako banalni fenomeni poput nacionalizma ili "svilene" diktature bili su dovoljni pa da uloga pjesnika bude temeljito redizajnirana u društvima kakvo je, na primjer, hrvatsko. Domaća starija pjesnička populacija u pravilu je u devedestima postala izrazito reakcionarna. Posljedice? U jednu su minornu antologiju (U tom strašnom času) ulupani velikidržavni novci, što dovoljno govori samo za sebe. Naposljetku su svi shvatili da su baš oni, hrvatski pjesnici, od svih umjetnika najviše divili dr. Franji Tuđmanu. Tu su ljubav skupo platili - postali su nezanimljivi, više nisu bili u stanju napraviti ni pošteni skandal, a na kraju, priznajući poraz, prebacili su se u izdavaštvo, novinarstvo, politiku, čak i ekonomiju (postoji živi primjer!), a pjesništvo sveli na običan hobi. Jedino je postotak alkoholizma među pjesnicima ostao ipak malo veći od nacionalnog prosjeka.

Tečaj za komandose


Vjerojatno je zato žestoko odjeknula vijest da je jedan pjesnik upetljan u šverc droge i oružja te na kraju uhapšen zajedno s pukovnikom Brunom Zoricom Zuluom. Pjesnik Tomica Bajsić (rođen 1968.) pred čuvenim sucem Radovanom Ortynskim branio se šutnjom, a ovaj mu je odredio jednomjesečni pritvor.

Tomica Bajsić, inače sin poznatog dramtičara Zvonimira Bajsića (1925.-1987.), nije se previše družio s mlađim piscima i kritičarima. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti (navodno je sjajan grafičar). U tisku je već objavljeno da je bio dugo u HV-u i da boluje od posttraumatskog sindroma. A da u svakom slučaju nije riječ o običnoj osobi, svjedoči njegova turistička agencija Wolf Academy prezentirana na istoimenoj izvrsnoj web stranici. Bajsić kao glavni instruktor poziva avanturiste na neslućene mogućnosti zabave i odmora u nedirnutom hrvatskom oklišu - planinarenje, ronjenje, skokove s padobranom, tečaj preživljavanje u prirodi, čak i tečaj za komandose (za što treba izdvojiti 30.000 dolara).

Ni kao pjesnik prije hapšenja Tomica Bajsić nije bio potpuni anonimac. Za svoju debitantsku zbirku Južni križ dobio je drugu nagradu Ivan Goran Kovačić, čime je automatski stekao pravo da mu ta knjiga izađe u istoimenoj ediciji (urednik edicije je - by the way - Slavko Mihalić). No, pravo iznenađenje tek slijedi - čitanje te gotovo potpuno zanemarene zbirke izuzetno je iskustvo. Južni križ je mali (manje od 70 stranica), ali silovit rukopis. Bajsićeva moćna rečenica i imaginacija preferira pjesme u prozi - čak i kada su prave pjesme, u biti to je prozna rečenica. Nabijena žestokim strašnim iskustvima, ispremrežna ratom, avanturizmom i eskapizmom, u širokom rasponu od Brazila do Banije.

Antologijska ratna poezija


Najveći i najvažniji dio rukopisa ipak su ratne pjesme u kojima je dramatično iskustvo rata ispisano na izniman način. Bajsiću je uspjelo ono što se već činilo nemogućim u hrvatskoj književnosti - uspio je na papiru zadržati nešto važno od onog autentičnog i u biti neprepričljivog iskustva rata i to na potpuno depatetiziran, sirov, a opet poetski rafiniran način. Bez puno okolišanja valja reći da su Bajsićeve pjesme među najboljim literarnim stranicama o Domovinskom ratu uopće, ako već ne najbolje. Pjesma U krugovima - koliko je poznato - nema uopće valjana konkurenta u svojoj domeni, no to je samo jedna od Bajsićevih pjesama bez kojih ne bi smjela osvanuti niti jedna naša nova antologija (Kardinal Kuharić na telefonu 9872 ili Velika vrata rata, Neprijatelju, Himna ubijanju). Na svoju sramotu, književna kritika je posve zakazala u ovom slučaju - tek komparacije radi, ratna proza Ratka Cvetnića u zamišljenom duelu s Južnim križem tek je mlaka voda.

Tragikomičnim obrtajem pjesnikove sudbine zbirka Južni križ prestala je biti najbolje čuvana tajna suvremene hrvatske književnosti. Prema nekim infomacijama iz zagrebačkih knjižara, knjiga se doboro prodaje! Zasad posljednje što je Bajsić objavio jest prijevod Oceanskih pisama Blaisea Cendrarsa u jednom od posljednjih brojeva časopisa Quorum (pažljivim iščitavanjem tog prijevoda vidimo da je naslov svoje prve zbirke Bajsić posudio baš od Cendrarsa). Na kraju, sportskim rječnikom rečeno, Bajsić je velika nada hrvatske poezije. Možda najveća. Trebao je otići u zatvor da bismo to shvatili! U nekim drugim okolnostima valjalo bi ga naružiti zato što baš ništa nije uradio za vlastitu promociju. Ovako to je zapravo sasvim shvatljivo.



Autor: AO (shedevil@corner.hr)
Objavljeno: 2.7.2001.


 
Vijesti


Blagdani
    Valentinovo 2004. [9.2.2004.]
    St Patrick's Day '01. [17.3.2001.]
    St.Patricks day 2000. [17.3.2000.]

Znanost
    Vapaj Zemlje [22.4.2001.]
    Pomrčina Mjeseca 2001. [5.1.2001.]
    Milenij - Uvod [5.1.2001.]
    Pomrčina Mjeseca 2000. [18.1.2000.]
    Pomrčina Sunca - Uvod [8.8.1999.]

Virtualno srce
    Poziv za pomoć [2.7.2001.]
    Upoznajte Paulu [20.4.2001.]
    Filip Taras [8.2.2000.]

Ljubimci
    Akavaristika [11.6.2001.]
    Kućni ljubimci [25.4.2001.]

 Pretraga vijesti:
Sve vijesti
Home Marketing Mail
© CORNER dnevni elektronski magazin 1999 - 2005.
Sadržaj Cornera ne smije se reproducirati ili prenositi mehaničkim, elektronskim ili bilo kojim drugim sredstvima bez pismene dozvole izdavača
Ako vam je nešto baš zapelo za oko, obratite nam se pa ćemo se dogovoriti :o)
Prvo postavljanje: 08.03.1999.