Home Mail

Tupi kut

Dnevnik ovisnika
. dan
Prevršilo je svaku mjeru. Više se uopće ne kontroliram. Palim televizor u bilo koje doba dana, noći, godine i života, sveudilj u potrazi sa zadovoljavanjem najprljavije primitivne potrebe da ugledam bilo koju facu iz HDZ-a. Što ih manje ima u medijima, moja potreba je sve snažnija. U istoj namjeri nekritički listam sve novine uključujući i Modru lastu, koju otimam uplakanoj dječici pred osnovnom školom. Odvratan sam samome sebi, a posebice mojim prijateljima i susjedima. Oni su se već uspjeli uspješno othrvati desetogodišnjoj navici uzimanja svakodnevne medijske doze HDZ-ovskog masiranja mozgova. No, ja još uvijek ne mogu bez vrhovničkog mrštenja, okrutnog trzanja stisnutim usnama i škrgutanja zubima. Ne mogu bez cezarovskog priglupog izraza lica i ispraznog lamentiranja, ne mogu bez šeksualne stimulacije alkoholnim isparenjima. Moram se odviknuti, ovako dalje ne može!

6. dan
Jecao sam i tiho cvilio dok sam skidao Njegovu sliku sa počasnog mjesta u dnevnoj sobi ( onu sliku sa lentom, meni najdražu) i razmišljao što staviti na to mjesto. Žena je to moje dvoumljenje popratila okrutnim komentarom da stavim nekakvu mrtvu prirodu; ionako nema neke razlike . Na to sam se definitivno rasplakao, te potražio utjehu u prelistavanju svoje zbirke novinskih isječaka sa legendarnim glasnogovorničkim izjavama voljenog Krpine iz najboljih vlastodržačkih dana. Potom sam i tu zbirku bacio u peć. Osjećao sam se kao da spaljujem deset godina života. Njihovih života, naravno. Moj život je isuviše dragocjen da bih ga spalio. Majke im ga spalim! Ostatak dana proveo sam diveći se svojoj odlučnosti i duhovnoj snazi. Možda ipak ima nade za mene, kroničnog ovisnika.

8. dan
Probudio sam se s neodoljivom željom da me Njegovo milo, namršteno lice pozdravi s naslovnice jutarnjih novina…ili barem iz prvog kadra prve vijesti prvog Dnevnika prvog programa HTV-a. Prisilio sam se raditi nešto što će mi odvratiti pozornost od apstinencijskih patnji. Odlučio sam raščistiti prašnjave kutije u podrumu. Pronašao sam svoju odbačenu, izgužvanu crvenu partijsku knjižicu i zapanjeno shvatio kako je moj tadašnji partijski sekretar zadnjih osam godina bio županijski potpredsjednik HDZ-a. A zadnjih mjesec dana je novoučlanjeni pripadnik općins kog ogranka SDP-a. Velik je to i nepokolebljiv čovjek, čim tako uspješno savladava svoj ovisnički poriv i s toliko se lakoće uspijeva othrvati nostalgiji za bivšim vremenima. Nadam se da ću imati dovoljno snage i ustrajnosti pa i ja slijediti njegov svijetli primjer.

14. dan
Danas sam otvorio novine, te na svoje zaprepaštenje ugledao slike Šeksa, Canjuge, Pašalića… Užas! Nije mi to trebalo sada dok sam u fazi odvikavanja! No, baš kada sam se uplašio da ću završiti slomljenog i pregaženog dostojanstva, bezuvjetno vjerujući njihovim novinskim izjavama (navika, loša navika…), prisilio sam se da ne čitam novine uspravno stojeći pored stola s rukom položenom na srce i s gromoglasnim Bože, čuvaj Hrvatsku na usnama (navika, loša navika…). Baš nasuprot, sjeo sam i za promjenu pozorno pročitao što su izjavili. I zamislite što se dogodilo - na kraju čitanja njihovih nadasve nadahnutih rečenica urlao sam od smijeha. Pa oni su ustvari vrlo duhoviti ljudi! Pravi zabavljači. Klaunovi i dvorske lude, moglo bi se reći. Čudim se samo što sam ih uopće shvaćao ozbiljno sve do prije par mjeseci. Na tragu sam konačnog izlječenja. Osjećam to. Toliko sam ponosan!

25. dan
Mislim da sam definitivno izliječen. Uopće više ne osjećam potrebu da svakoga dana desetak puta pustim video-snimku onog povijesnog dizanja ruku i poklika Imamo Hrvatsku ! Sa najvidljivijeg mjesta (malim reflektorom osvijetljena polica koju sam izradio prije dvadesetak godina da bih na njoj držao monografiju Bilo je časno živjeti s Titom) sklonio sam i posljednji trag svoje ovisnosti – u mekanu kožu uvezano luksuzno izdanje Bespuća … Ionako ju nikada nisam pročitao. Da polica ne bi zjapila prazna, za sada na njoj držim primjerak novina sa rezultatima predsjedničkih izbora. Čisto zbog simetrije i kolorističke usklađenosti, s lijeve strane sam ovjesio sliku Račana, a s desne Mesića. Iznad bračnog kreveta ću umjesto portreta don Ante Bakovića staviti fotografiju Bože Pankretića. Oduvijek sam podržavao napore za povećanje stočnog fonda…
Ah, kako se dobro osjećam… Zbogom, ovisnosti! Nikada više!
Autor: doc (doc@boa.hr)
Objavljeno: 4.4.2000.


Slobodni kut
- Djevojka i smrt [Free]
- I došao je pauk... [morrigan]
- Kap Kiše [Marko Pudina]
- Venecija [Anavi]
- Pjesma [kratkovječna]
Lotusov kut
Tupi kut
Home Marketing Mail
© CORNER dnevni elektronski magazin 1999 - 2005.
Sadržaj Cornera ne smije se reproducirati ili prenositi mehaničkim, elektronskim ili bilo kojim drugim sredstvima bez pismene dozvole izdavača
Ako vam je nešto baš zapelo za oko, obratite nam se pa ćemo se dogovoriti :o)
Prvo postavljanje: 08.03.1999.