Home Mail

Tupi kut

More, marš!
Valjda je to zbog previše piva kasno navečer, ili je ipak u pitanju bitka između mojega gastritisa i onih malih tridesetak dekagrama čvaraka i glavice luka za večeru… Ne znam, ali usnuo sam težak, turoban san. Kao, adventno je doba, bliže se dani veselja, darivanja, svjetla, snježnih pahulja i dječjeg smijeha, a ja sa balkona stana ugledam pred kućom niotkuda iznikao osmerokatni trgovački centar. Baš onakav kakav se samo može sanjati: sav u svjetlima i neonskim reklamama, čeliku i staklu. Ispred njega hostese savršenog izgleda, na kolcima iznad tihe vatrice zamamno se okreću besplatni prasci i janjci, glazba širi zvuke praporaca i božićnih zvona…

I ne pitajući se otkud taj rajski vrt pred mojom kućom, grabim kćerkicu za ruku, hvatam novčanik prepun kuna, konvertibilnih valuta i kreditnih kartica s pokrićem (sanjao sam, jesam li to već spomenuo?) i ustreptalom djetetu odlučujem priuštiti sve ono što sam sebi cijeloga života želio, a nisam se usudio pitati. Ra dost mi je neizmjerna: ne samo što ću se napokon osjetiti ocem dostojnim dječje ljubavi i zahvalnosti, već ću i samome sebi pokazati kako sve dosadašnje godine patnje i rada nisu bile uzaludne – kročit ću sa svojom obitelji u novi milenij s osmjehom na licu, nakrcan darovima, zadovoljstvom i srećom. Možda čak i ženi kupim komplet kuhinjskih krpa…

No, dok smo prilazili tom trgovačkom prodajnom gigantu što svijetli poput svemirskog broda, san se polako pretvarao u noćnu moru. Neonski natpisi, tako zamamni izdaleka, nisu ispisivali lijepe želje i čestitarske poklike, već čudne, za predbožićne dane tako neprimjerene parole: "Glasajte za nas!", "S nama u svjetliju budućnost", "Vaš glas najboljima, a ne samo njima!". Sav sretan što mi dijete još ne zna čitati, grabim ju za ruku i utrčavam u utrobu robne kuće, praćen ciničnim cerekom praščića što se obrću na ražnju, noseći štambilj veterinarske inspekcije na jednom butu, a logotip političke stranke na drugom.

"Vodi me do Svetog Nikole!" – podcikuje kćerčica, a ja kroz gužvu ugledam crvenu odoru i biskupsku kapu, te jurim u tom pravcu. A kad tamo imam što vidjeti: Sveti Nikola je ustvari Ivić Pašalić zabrađen bijelom maskom od vate. Tapše djecu po glavicama govoreći blagim glasom: "Uzmi slatkiš dijete, i reci mami da glasa za nas!", dok za lanac vuče Šeksa koji i nije maskiram, ali sasvim jasno utjelovljuje Krampusa zacrvenjenog lica i isplaženog jezika.

"Tata, ovo nije Nikola!" – moje dijete plačnim glasom protestira, a ja ne odgovaram, nego ju sumanuto vučem dalje kroz gužvu jer sam ugledao Djeda Mraza (Ili Božićnjaka? nikada ih nisam znao razlikovati…) okruženog vrećama darova i s djecom u krilu. "O-ho-ho houuu!" – grohotom se smije Dražen Budiša u odori najvoljenijeg Djeda, cupka dječicu na koljenima i ugurava im u ruke plavožute zastavice, dok uokolo stranački funkcionari maskirani u patuljke gromoglasno pjevaju "Tiha noć, sveta noć, na vlast ćemo i mi doć'!". S krikom na usnama pobjegoh, vukući kćer koja je tulila: "Tataaa… ovo nije Djedicaaa..!"

Niže, niz passage, još je na desetak mjesta bio vrtložni predizborni košmar loše maskiranih Svetih Nikola, Djedova Mrazova i/ili Božićnjaka, patuljaka, vilenjaka, sobova, irvasa i ostale stoke krupna i sitna zuba. Sa gigantskih plakata nisu nam se smiješili rumeni Coca-Cola obraščići, nego su se cerila stroga, politički skeptična lica. Glazba je postajala glasnija, miješale su se brojne domoljubne i slavoljubne melodije, od kojih nijedna nije bila adventska, božićna… Praporci su iritantno štropotali, znojnim hostesama se o tapala šminka ispod koje im lica i nisu baš tako lijepa, smrdila je nedopečena janjetina i jeftinim dezodoransom slabo prikriven zadah častohleplja, a moje dijete je neutješno, gorko vrištalo u plaču… Na čas mi se učinilo kako netko kroz gužvu gura i zvonči ćima okićen bolnički krevet…

Aaa-aaaa-AAAARRRGGGHHHH!

S krikom sam se probudio, sav u znoju. Uhhh, ipak je to bio samo san! Kako sam glup! Kako sam uopće mogao i pomisliti da će ovaj neponovljivi, unikatni, najsvečaniji milenijski Advent naši političari upropastiti predizbornim propagandnim košmarom? Da ćemo umjesto smirenosti Božića na licima ljudi, očitavati neizvjesnost i nervozu zbog svakodnevnog medijskog bombardiranja uzajamnim uvredama i podmetanjima pohlepnih političara? Da će ti isti političari našoj djeci u drugi plan potisnuti Svetog Nikolu i Djeda Kako-Se-Već-Zove?

Ne, to ipak ne bi mogli ni oni! Valjda im je dovoljno što su nama odraslima u zadnjih desetak godina uništili snove… Ne žele valjda to učiniti i našoj djeci?

Noćne more? More, marš!
Autor: doc (doc@boa.hr)
Objavljeno: 2.12.2000.


Slobodni kut
- Djevojka i smrt [Free]
- I došao je pauk... [morrigan]
- Kap Kiše [Marko Pudina]
- Venecija [Anavi]
- Pjesma [kratkovječna]
Lotusov kut
Tupi kut
Home Marketing Mail
© CORNER dnevni elektronski magazin 1999 - 2005.
Sadržaj Cornera ne smije se reproducirati ili prenositi mehaničkim, elektronskim ili bilo kojim drugim sredstvima bez pismene dozvole izdavača
Ako vam je nešto baš zapelo za oko, obratite nam se pa ćemo se dogovoriti :o)
Prvo postavljanje: 08.03.1999.