Home Mail

Tupi kut

TUTOLOGIJA
Čitam dnevni tisak. Nije baš da ga kupujem redovito, ali se svakodnevno nađe dobrih ljudi koji su iščitali 'Crnu kroniku' i sportske stranice, uvjerili se da njihovo ime nije na osmrtnicama, pa su to, nakon kraće provjere kvalitete novinskog papira, odbacili kao nepodobno za higijenske post-fiziološke potrebe.

I tako, čitajući ono što drugima nije bilo dobro ni za brisanje stražnjice, zadnjih dana i tjedana došao sam do jednog zaključka: čudo jedno kako ljudski životni ciklus zaista ide u krug – što stariji, sve smo djetinjastiji. Roditelji su nas na jedvite jade naučili da kontroliramo svoje fiziološ ke potrebe i ostavimo pelene, a potom su slijedile još teže muke dok su nas navikli da umjesto na tutu sjedamo na WC školjku pa još potom i operemo ruke.

I baš kada su pomislili da smo sazreli i uozbiljili se glede odlaganja fekalija na primjerena mjesta – eto nas Balkanaca: pod stare dane iznenada nam se probudio nikada dovoljno ugasli interes za tutu i njezin sadržaj. Analni tipovi, što drugo! Fiksirali smo se na tom stadiju psihičkog razvoja, te od vlastitog otpadnog produkta i od posude u koju smo ne kada taj otpad uredno odlagali, sada pravimo politički problem. Dovoljno je prelistati tiskovine ili uključiti TV: neugodan miris teškog sranja nezaustavljivo se proširi prostorijom, a zrakom odjekuju djetinjaste parole: NE DAMO TUTU! A što je još gore, ima među nama onih što se prave zreliji i odrasliji, pa pokušavaju skriti sramotu i natjerati cijelu naciju da na tutu zaboravi.

Zapitao sam se zašto se tako privatna i intimna stvar razvlači (rekli bi u mom kraju: "k'o gooovno!") tako javno i na sva usta. Mislim, ako već moramo razvlačiti drek po ustima, to ne bi trebalo pustiti drugima na znanje i uvid… A onda sam pročitao jedno zanimljivo statističko istraživanje, provedeno u civiliziranim zemljama. Utvrđeno je da neke nacije preferiraju točno određene modele i dizajne klozetskih školjki (oh, tim statističarima posao nikada nije dosadan – čim pomislimo da im je jedina zanimacija žonglirati brdima jednoličnih brojki, oni se dohvate nečeg zaista korisnog!). Minucioznim analizama je utvrđeno kako nacije sklone brizi o vlastitom zdravlju preferiraju modele WC-školjki koji izlazni produkt debelog crijeva prije puštanja vode daju autoru na dopunsku recenziju – dakle, kad se poseru, kakica im ostane na vodoravnom platou da bi ju mogli proučiti i potom odahnuti, zadovoljni njenim fizikalnim osobinama (boja, miris, izgled, konzistencija…). S druge strane, bezbrižne nacije s manje temeljitosti u pristupu svojem tjelesnom i duševnom zdravlju, vole onaj model kod kojeg odbačeni rezultat metabolizma veselo sklizne u vodu po nakošenom keramičkom toboganu.

O Hrvatima kao izbornicima reprezentativnih školjkaša u toj serološkoj analizi nema niti riječi. Nas ni statističari nisu htjeli… Ili su zaključili da još nismo dosegli civilizacijsku razinu korištenja protočne vode i da smo još na nivou kenjanja po livadama i javnim površinama. Ima u tome istine. Kako ja vidim u našem dnevnom tisku, ne samo da seremo gdje stignemo, nego još po tim govnima volimo prekopavati i praviti od njih kule i gradove, kao retardirana djeca. Poljski klozet? Kakva uvreda za Poljake! Defekacija na otvorenim prostorima je naš, hrvatski autohtoni endemski etnološki doprinos svjetskoj civilizaciji. Poljaci imaju Papu, pozitivne ekonomske pokazatelje i … što još više hoće? Nama neka prepuste autorizaciju dječje fasciniranosti vlastitim kakanjem!

Oni napredniji među nama dosegli su balkanoidni civilizacijski vrhunac napuštanjem prirodnih odlagališta i otkrivanjem tute, tako da se u našem podneblju onoga koji o tuti nešto zna i koji o tome ima svoj stav (najčešće čučeći, zacrvenjenog lica) izuzetno štuje i smatra ga se dostojnim cezarskih privilegija. Od tute smo razvili znanost u kojoj su mnogi hrvatski umovi dosegli Panteon dječjeg uma i razuma. Eto, upravo se na rukovodećim mjestima odvija infantilna teška bitka između TUTOFILA i TUTOFOBA. Jedni i dalje viču: HRVATSKI ZATVOR ZA HRVATSKU TUTU! – ističući kako su hrvatski probavni problemi samo naši, te ako već patimo od zatvora to treba biti samo naša stvar, a drugi se deru: DAJTE TUTU I DRUGIMA NEKA I ONI MALO SERU NA NEŠTO HRVATSKO!

U općoj gužvi u kojoj se dvije skupine rukovodećih infantilaca natežu oko tute pune govana, fekalije lete na sve strane, gnojeći tlo i ljude plodne zemlje Lijepe naše… I to vam je odgovor, dragi moji, na pitanje koje si postavljate svako jutro kada otvorite oči: "Zašto se opet osjećam tako usrano?"

A oni koji su govna prosuli, peru ruke od svega. Tako ih je naučila mama, a oni ipak nisu "Zločesta djeca"...
Autor: doc (doc@boa.hr)
Objavljeno: 13.9.2000.


Slobodni kut
- Djevojka i smrt [Free]
- I došao je pauk... [morrigan]
- Kap Kiše [Marko Pudina]
- Venecija [Anavi]
- Pjesma [kratkovječna]
Lotusov kut
Tupi kut
Home Marketing Mail
© CORNER dnevni elektronski magazin 1999 - 2005.
Sadržaj Cornera ne smije se reproducirati ili prenositi mehaničkim, elektronskim ili bilo kojim drugim sredstvima bez pismene dozvole izdavača
Ako vam je nešto baš zapelo za oko, obratite nam se pa ćemo se dogovoriti :o)
Prvo postavljanje: 08.03.1999.