Home Mail
MeniGlazba:
  Glazba Naslovnica
  Vijesti
  Recenzije
  Top liste
  Datumi koncerata
  Najave koncerata
  Kako je bilo...
  Link-o-rama
  Nova izdanja
  Antologija
  Škola WWW glazbe
  Arhiva

 Pretraga vijesti:
 
Sve vijesti
Top recenzije

1. Tom Waits - Real Gone (5)
2. Cry Babies - Jebony & Ivory, Live in Sax! (5)
3. Tiger Army - III: Ghost Tigers Rise (5)
4. Asian Dub Foundation - Live (5)
5. Phil Collins - A Life Less Ordinary (5)

Događanja:
Zagreb - Split
Rijeka - Osijek
Cornerova top lista

1. Zimmer Frei
Hladno pivo
2. Blago onom tko te ima
Tony Cetinski
3. Ganja
Šo!mazgoon
4. Ki mi je vrag Ana
Gustafi
5. Hrvatski kraljevi
The Obala
6. Ljetna kiša
Songkillers
Obnovljeno: 28.06.2003.

 Korisni linkovi:
 
Favorit Dodajte Glazba @ Corner u bookmark!
Google

Recenzije

Tom Waits - Real Gone

01. Win Media Top Of The Hill
02. Win Media Hoist That Rag
03. Win Media Sins Of My Father
04. Win Media Shake It
05. Win Media Don`t Go Into That Barn
06. Win Media How`s It Gonna End
07. Win Media Metropolitan Glide
08. Win Media Dead And Lovely
09. Win Media Circus
10. Win Media Trampled Rose
11. Win Media Green Grass
12. Win Media Baby Gonna Leave Me
13. Win Media Clang Boom Steam
14. Win Media Make It Rain
15. Win Media Day After Tomorrow

Izdavač: Dancing Bear, 2004.

Od valjda 5 milijardi ljudi na svijetu samo jedan čovjek snima ovakve albume. I još se nije pojavio nitko tko bi nekako uspio postići sličan efekt. Meni je ovo najbolji album snimljen 2004. godine. Ako već moram odabrati. Pa ako vas zanima kako & zašto - pročitajte ostatak, a ako ne - opet dobro. Nemojte zamjeriti. Dakle, dragi čitatelju, ako si došao do 5. retka, pretpostavljam da te zanima o čemu se radi ovaj put.
Tomica je snimio ponovo krasnih 15 pjesama, 15 priča u kojima najbolje funkcionira. Nema klavira, ima čak nešto-kao-hip/hop-ali-luđe, ponovo gitaru svira Marc Ribot, ponovo je obiteljska manufaktura Kathleen/Tom/Casey skovala okvir i u studiju oblikovala "Priču". Prvi put je snimio neku pjesmu koja se vrlo direktno dotiče ratne gluposti ("Day After Tomorrow"), žanrovski opet radi svoj omiljeni klasik, od Jamajke do New Orleansa preko onih samo njemu znanih zvukova koje naziva cubist funk. Jedna od zanimljivosti vezanih za ovaj album je da je na evropskoj turneji opet daleko od naših krajeva, ali da recimo ove godine posjećuje London prvi put nakon 1987. pa se nadajmo da će doći jednog dana i negdje dovoljno blizu. Produkciju je radio sam, a sve tekstove, naravno u suradnji sa Kathleen, je učinio dovoljno zanimljivim i "običnom Waits obozavatelju", kao i hordi onih koji traže nešto literarno vrijedno u svemu. Potražite ih makar na Internetu: ne može ga se razumjeti na prvu, potrebna su dakako pomagala, ali trud će biti više nego višestruko nagrađen. Ako volite nježnu ljubavnu poetiku ili tešku i mračnu socijalnu bukovskihardkor tematiku, koja udara u stomak, da, da, znate već... Uostalom, to i očekujemo.
O njegovom glasu neću uopće, samo da naglasim da je ovaj album snimljen prvo u nekoj a capella varijanti, po kući, pa su tek onda dosnimavali zvukove, a opisati kako zvuči kad se Tom igra sa svojim glasom... ne, ne mogu i neću. Ako mislite da pretjerujem i da je snimio maniristički predvidljivo djelo o kojem se nitko ne usuđuje reći da je dosadno, ne mogu vam pomoći - isto kao kad hrpa rokera ne želi priznati elektronska dostignuća i sumnjičavo odbija poslušati Evoluciju. Poslušajte "Top Of The Hill", melankoličnu "How`s It Gonna End", odvaljenu "Clang Boom Steam", klimajte glavom na "Shake It", zamislite se nad "Dead And Lovely"... U slučaju Tom Waitsa radi se o jednoj od najsjajnijih karijera u povijesti muziciranja ljudske vrste, čovjeku koji je pomaknuo granice žanrova i o kome će se ispisivati još tisuće ovakvih hvalospjeva. Zanimljivo je čitati recenzije za albume o kojima je zapravo jako teško napisati nešto suvislo i objasniti koliko ste zadovoljni sto se ovakve ploče još uvijek snimaju. "Real Gone" je samo jedan biser u nizu, album koji vrijedi svake uložene sekunde i lipe, svečani povratak Waitsa u istraživački uzbudljive vode, akvatorij u kojem se odlično zabavlja i svira trombone one ribe sabljarke, na dnu Tenkiller jezera sretan sto je došao kući. Gee, It`s great to be home...
Autor: Toni Šarić (tonisaric@inet.hr)
Objavljeno: 4.3.2005.
Ocjena: 5 / 5


Obnovljeno:

The Original USA Gospel Singers band - U dvorani Dražena Petrovića [Glazba - Najave]

Top lista

Link-o-rama

Hladno pivo


Na početku priče (barem ove) bio je album Šamar koji je osvojo četri PORINA 2004.g, (u kategorijama – najbolji videospot, najbolja vokalna suradnja, najbolja izvedba grupe s vokalom i najbolji rock album). No da bi ste saznali cijelu priču o grupi Hladno Pivo trebate se vratiti u daleku 1983/84 i u O.Š. Ada Prica u Stenjevcu - Zagreb, ali o tome više na njihovom službenom sajtu kojeg danas predstavljamo i koji donosi baš sve informacije (tekstualne i gledajuće) o ovom hrvatskom "fenomen" bandu.

Kategorija:
Glazba
Objavljeno:
22.5.2005.
Opširnije...
Home Marketing Mail
© CORNER dnevni elektronski magazin 1999 - 2005.
Sadržaj Cornera ne smije se reproducirati ili prenositi mehaničkim, elektronskim ili bilo kojim drugim sredstvima bez pismene dozvole izdavača
Ako vam je nešto baš zapelo za oko, obratite nam se pa ćemo se dogovoriti :o)
Prvo postavljanje: 08.03.1999.